RANO KRŠĆANSTVO I GALOVAC
Na lokalitetu Crkvina u Galovcu otkriveni su ostaci više građevinskih objekata antičke, ranokršćanske (sakralne, sepulkralne i stambene) arhitekture, kasnoantički bunar i temeljni ostaci crkve iz postturskog doba. U okolišu otkrivene arhitekture nalazilo se veliko groblje s 521 istraženim grobom, okvirno datirano od 6. do 17. stoljeća. Od antičkih arhitektonskih objekata otkriveni su temeljni ostaci poganske kultne građevine s apsidom, koja je tijekom 5. stoljeća pretvorena u ranokršćanski oratorij koji je prethodio izgradnji ranokršćanske crkve s pastoforijama u 6. stoljeću. Ta je crkva sa stanovitim preinakama i dogradnjama ostala u funkciji kulta i tijekom srednjeg vijeka. Od sepulkralne ranokršćanske arhitekture otkrivena je memorija i ostatci triju presvođenih grobnica.
Posebna se pažnja posvećuje brojnim nalazima ranokršćanske i ranosrednjovjekovne (predromaničke) kamene plastike i skulpture otkrivene u slojevima otkopa. To su u manjem broju razni ukrasni i funkcionalni dijelovi ranokršćanske crkve i njene adaptacije u ranom srednjem vijeku, dok su u daleko većem broju zastupljeni ulomci ranokršćanskog i predromaničkog crkvenog namještaja. Brojnost nalaza spomenutih ulomaka omogućilo je uraditi gotovo egzaktne grafičke rekonstrukcije crkvenog namještaja. To je vrijedan znanstveni doprinos osvjetljavanju ranokršćanske i predromaničke umjetnosti u Dalmaciji.
Provedena sustavna istraživanja položaja Crkvina u Galovcu pružila su obilje raznovrsne arheološke izvorne građe relevantne za osvjetljavanje ranokršćanske i predromaničke crkvene arhitekture, kamene plastike i skulpture, kao i materijalne i duhovne kulture kasnoantičkog autohtonog življa i Hrvata u ranom i razvijenom srednjem, te u novom vijeku. Stoga se položaj Crkvina u Galovcu s pravom može ubrojiti u red najznačajnijih kompleksnih arheoloških nalazišta dosad sustavno istraženih na području sjeverne Dalmacije, s utvrđenom pojavom antičko-ranokršćansko-srednjevjekovnog kontinuiteta.
