HRVATSKI VLADARI I GALOVACTršci (Galovac) se u povijesnim vrelima spominju prvi put u vrijeme kraljeva Krešimira i Zvonimira, i to u kartularu biogradskog samostana sv. Ivana Evanđelista.
U slučaju sela Tršci nalazimo više indicija i potvrda za ono što bismo uvjetno nazvali hrvatskom vladarskom opcijom; crkvu posvećenu sv. Bartolu, raskošni sarkofag sukladan onome iz mauzoleja hrvatskih vladara u Kninu, majstora koljanskog pluteja kojega prema njegovoj visokoj kvaliteti, a još više prema izvedenim djelima (mauzolej u Biskupiji) možemo smatrati vladarevim majstorom i napokon ciborij koji je u Hrvatskoj 9. stoljeća zasvjedočen samo u rijetkim vladarskim crkvama. Konačno, valja razvidjeti kako se u ovako predočenu sliku uklapa spoznaja o posjedu kninskog biskupa u Tršcima, dakle u blizini crkve sv. Bartola.
Procjenjujući vrijeme u kojem je kninska crkva postala vlasnikom osam ždrjebova oranica i vinograda u Tršcima, dolazimo do zaključka da se to moglo dogoditi dosta davno, svakako prije 12. pa čak i prije 11. stoljeća. Kninskome je biskupu, kojega ćemo za razdoblje do 12. stoljeća iz razloga preciznosti nazivati hrvatskim biskupom, spomenute zemlje darovao vrlo vjerovatno sam hrvatski vladar, jer ne nalazimo nikakvog drugog logičnog povijesnog objašnjenja po kojem bi to učinio netko treći. Ta hrvatski je biskup zapravo biskup hrvatskog vladara.
Darivanje zemlje biskupu moglo se dogoditi samo u vrijeme dok je u Tršcima još bilo vladareve zemlje.
Sabirući sve izloženo oko problematike arheološkog lokaliteta u Tršcima, čini se da možemo ponuditi neka rješenja vezana uz pitanja pod kojim je uvjetima ranokršćanska crkva obnovljena tijekom 9. stoljeća u srednjovjekovnom ambijentu u kojemu već od 11. stoljeća susrećemo toponim Tršci. Staru je crkvu obnovio očito neki član hrvatske vladarske porodice i posvetio sv. Bartolomeju apostolu. Samu je crkvu obdario terenom veličine osam ždrjebova, čime je izdržavana crkva i služba u njoj. Ova je crkva konačno određena i za mjesto njegova ukopa, a vladarska ju je porodica predala na upravu hrvatskome biskupu. Hrvatski je biskup tako postao baštinikom same crkve i pripadajućeg joj terena u Tršcima. Nakon dinastičkih promjena na početku 12. stoljeća uočljivo je zamiranje kultnih mjesta vezanih uz grobove hrvatskih vladara. Kao i u drugim nekim slučajevima, upravitelj crkvenog objekta, kninski biskup postupno napušta skrb o samoj crkvi, ali i dalje uživa njezine posjede.
Samu crkvu kninski je biskup možda već u 12. a zasigurno u 13. stoljeću vjerojatno za neznatnu svotu ustupio zajednici vjernika i patronima sela, čime je ona postala župskim središtem u Tršcima a uz nju je onda u 14. stoljeću nastala i seoska bratovština. Tek od vremena u kojem je crkva postala zajedničko vlasništvo župljana sela Tršci uz nju se ustanovljuje i seosko groblje. J. BELOŠEVIĆ, tvrdi da među istraženim grobovima u Tršcima, razdoblju od 9. do 12. stoljeća pripada njih oko 150 ističući pritom da su mnogo brojniji u razdoblju između 12. i 16. stoljeća.
