Galovac leži 12 km jugoistočno od Zadra. U srednjem vijeku u sastavu zadarskog distrikta. Ime dobio po plemićkoj obitelji Gallellis, koja je ovdje imala svoje posjede, a u 14. i 15. st. ubrajala se u vodeće zadarske zemljoposjednike i poduzetnike. Prema do sada raspoloživim podatcima ime Galovac po prvi se put spominje 1518. Godine 1580. spominje se u zadarskom distriktu. Prema lokalnoj tradiciji u Galovcu je bio benediktinski samostan, o čemu svjedoče i arheološki ostatci. Turci su Galovac zauzeli u Ciparskom ratu (1570.-1573.) i držali do kraja 17. st. Na lokalitetu Crkvini ostatci ranokršćanske sakralne arhitekture; memorij i crkva; kameni ulomci iz antiknoga ranokršćanskog i starohrvatskog vremena. Najveći broj kamenih nalaza pripada predromaničkom crkvenom namještaju (dva ciborija, početak 9. st.). Otkriveno je grobište s nekoliko stotina grobova, od kojih je svega nekoliko iz ranokršćanskog vremena (6. st.); preko 150 pripada starohrvatskom razdoblju (9.-12. st.), a preko 250 grobova je iz 12.-16. st.
Do polovice 18. stoljeća Galovac je sa Sukošanom sačinjavao jednu župu. Porastom stanovništva osjetila se potreba i za vlastitom crkvom koja je u to doba podignuta. Prvi njezin kapelan Josip Vuica spominje se 1760.
